leadboard premotaj roman Ivica Milarić

Pokojnik: Deo šesnaesti

 - Misliš da ovo prvi put da me neko drži na nišan...
Stojan nije završio rečenicu. Nešto je puklo. Prvo se izvio, kao da pokušava da uradi zvezdu, samo unazad. Potom, međutim, nije izveo nikakvu akrobaciju, već se samo složio na pod kao balvan. Pad ga uopšte nije zaboleo, ali prethodni osećaj bio mu je poznat: kao da ga je neko snažno gurnuo u grudi, spojenih dlanova.  (Dalje)

Pokojnik: Deo petnaesti

 -     Izgledaš jako loše - Milica je bila ozbiljna, a njenom glasu nije bilo ni traga humoru.
 -     Znam. Ti izgledaš... jako lepo. Lepo si ostarila, hoću da kažem - Stojan je slegnuo ramenima.
Sedeli su u jednom od kafića na Spensu gde su radnici suda dolazili da piju kafe i jedu sendviče. Oko njih, rojevi mladih ljudi u skupoj, i manje skupoj odeći i obući su ustajali, sedali, smejali se i razgovarali.
Stojan se trudio da ih ignoriše, kao i činjenicu da ga je sav taj život bučno podsećao na predstojeći kraj njegovog. (Dalje)

Pokojnik: Deo četrnaesti

Prethodna dešavanja u priči o Pokojniku, ukoliko želite, pronađite ovde.

 

Pokojnik: Deo četrnaesti

Miki je posmatrao srebrno pakovanje na stolu, a Stojan posmatrao njega. Trenutak ranije, izvukao je malo praha iz procepa i ušmrkao ga.
 -     Jesi li ih dobro unakazio?
 -     Jednog nisam, iako će mu
u narednim mesecima sedenje predstavljati problem.
 -     Druga dvojica?
 -     Oni više neće ovo prevoziti.
Nakon šume, Stojan je bio pripremljen. Oprao se i presvukao pre nego što je seo u autobus za Novi Sad. Skoro sat vremena vozio se sa ljudima koji idu na posao, noseći sačmaru ispod kaputa i paket čistog heroina na leđima. Glavobolja je počela sa ulaskom u grad. (Dalje)

Pokojnik: Deo trinaesti

Prethodne delove priče o Pokojniku pronađite ovde.

 

Pokojnik: Deo trinaesti

Stojan je pušio, i posmatrao kako se svaki kolut dima gubi u hladnom fruškorogrskom vazduhu. Stajao je ispred farova Golfa, okrenut leđima dvojici muškaraca na kolenima. Čuo je kako jedan od njih šmrče i kašlje. Taj se zvao Miloš, bio stariji i delovao komplikovanije. Drugi nije imao dokumente uz sebe, ali je izgledao kao klinac koji je odjednom postao opaki mafijaš. Sam je rekao da se zove Mane.
Stojan je bacio polu-popušenu cigaretu i okrenuo se ka njima.
Nije skidao kapuljaču, bez obzira što je svetlo farova sasvim maskiralo njegov izgled.

Prišao je Milošu i stavio mu cev sačmare na grudi. Mane je zajecao. (Dalje)

Pokojnik: Deo dvanaesti

Prethodne nastavke priče o Pokojniku možete pronaći ovde.

 

Pokojnik: Deo dvanaesti

Držao je bocu u ruci i pevao na sav glas. U automobilima, ljudi su ga uglavnom posmatrali sa gađenjem. Neki su se smejali, očigledno zabavljeni njegovom pojavom. Stojan se teturao preko asfalta prema naplatnoj rampi.
Žena i mala devojčica ispratili su ga pogledom kada se provlačio između njihovih kola i malog kombija koji je ispred njih stajao. U uglu oka video je kako se ženina usta otvaraju i zatvaraju, a dete klima glavom. Sa navučenom kapuljačom, Stojan je izgledao kao još jedan poludeli beskućnik kog će svi zaboraviti posle nekoliko trenutaka.  (Dalje)

Pokojnik: Deo jedanaesti

Ako želite da se upoznate sa prethodnim dešavanjima, bacite pogled ovde.


Pokojnik: Deo jedanaesti


Apotekarka ga je čudno gledala, ali ništa dodatno nije pitala. Samo je stavila sve artikle u kesu i uzela novac. Stojan je, pre nego što je ušao, spremio novac i držao ga u levoj šaci. Drugu nije vadio iz džepa, nadajući se da krv neće početi da probija kroz kaput. Uzeo je kesu i izašao u noć. Ponoć je odavno prošla.
Malaksalost koju je osećao nije mu bila nepoznata. Znao je da rana nije dovoljno ozbiljna da ga zaista ugrozi, ali i da se neće sama od sebe zatvoriti. Trudio se da hoda što pravilnije. Svaki put kada bi pomislio na mrtvu Dragoslavu, stomak mu se okretao. Više, međutim, nije imao šta da izbaci iz njega. (Dalje)

Pokojnik: Deo deseti

Prethodne delove priče o Pokojniku možete pronaći ovde.


Pokojnik: Deo deseti


Bol je bio sasvim drugačiji od glavobolja koje je svakodnevno osećao dok je tumor postepeno povećavao pritisak u njegovom mozgu. Taj je bio tup i beskrajan, a imao je ukus budućnosti koja se nikada neće dogoditi. Bol u šaci koji je upravo osećao bio je sasvim suprotan, bio je dubok i stvaran, kao prošlost, kao nešto što će ga može ubiti u roku od minuta, umesto da ga, poput raka, mrcvari mesecima. Bio je to dobro poznat bol koji dolazi od sečiva: glavobolje su mu govorile da umire, ovaj mu je vrištao da je još uvek živ. (Dalje)

Pokojnik: Deo deveti

Prethodna dešavanja u priči o Pokojniku pročitajte ovde.

 

Pokojnik: Deo deveti

Dragoslava se osvestila uz čudan trzaj i zvuk sličan prekinutom hrkanju. Ležala je na golom betonu, raširenih nogu, sa suknjom prevučenom preko kolena. Glava joj je bila naslonjena na stub i podignuta u odnosu na telo. Nekoliko puta ju je pomerila levo-desno, kao da se budi iz dubokog sna.
Čim je otvorila oči, počela je da trepće i kašlje.
 -    Smiri se - rekao joj je Stojan. (Dalje)

Pokojnik: Deo osmi

Prethodna dešavanja u priči o Pokojniku pročitajte ovde.

 

Pokojnik: Deo osmi

Čuo je zvono i podigao se sa poda. U prvi mah, nije imao pojma šta se dešava. Kada je video baricu na tepihu shvatio je da zaspao gde je samo na trenutak malo prilegao da ispravi leđa i zavara glavobolju.
Zvonce se ponovo oglasilo.  (Dalje)

Pokojnik: Deo sedmi

Ako želite da saznate šta se dešavalo ranije u životu Pokojnika, uradite to ovde.

 

Pokojnik: Deo sedmi

-          Policija i dalje traga za trećim učesnikom pljačke, koji je nakon sukoba pobegao sa lica mesta, a dva privedena lica osumnjičena za razbojništvo prebačena su u bolnicu sa teškim povredama. Prema nepotvrđenim informacijama koje smo dobili od izvora iz novosadske policije, veruje se da je odmah na početku pljačke došlo do sukoba između tri razbojnika, koji je rezultirao krvoprolićem – rekla je voditeljka pre nego što je Miroslav ugasio televizor. (Dalje)

Pokojnik: Deo šesti

Delove koji su prethodili možete da pročitate ovde.

 

Pokojnik: Deo šesti

Svom snagom, Stojan je šutnuo vrata, gađajući đonom plastičan ram. Pljačkaš nije stigao da podigne pištolj; okvir vrata udario ga je po rukama i gurnuo prema zidu. Čovek je proizveo nedefinisan uzdah bola ili zbunjenosti, a oružje mu izletelo iz šake.
Vrata nisu ni krenula da se zatvaraju kada ih je Stojan ponovo šutnuo - drugi put, ram je pogodio čoveka pravo u lice. Iza, sa ulice, čuo je korake koji se brzo udaljavaju.
Nalazio se sa obe noge u zlatari. Slepoočnice su mu pulsirale, ali se trudio da ignoriše bol kada se okrenuo drugom pljačkašu. Bio je, međutim, suviše spor. (Dalje)

Pokojnik: Deo peti

Prethodne delove pročitajte ovde.

 

Pokojnik: Deo peti

Pogledao je kroz staklena vrata čim su dva tipa ušla u zlataru. Prvi je odmah izvadio nešto iz torbe.
Miroslav mu je rekao da očekuje jedan pištolj i nešto veće - možda hekler, možda kalašnjikov.
Nije lagao. Čovek je držao crnu masu koja sigurno nije bila CZ99. Drugi pljačkaš se zadržao bliže vratima. On je bio izvidnica, samo još nije zauzeo svoje mesto. Čim je video da mu se ramena pomeraju, Stojan se povukao iz njegovog vidokruga, i naslonio na zid zgrade pored zlatare. Bilo je nekoliko minuta do dvadeset časova. Ljudi su prolazili Železničkom ulicom kao što su inače činili.  (Dalje)

Pokojnik: Deo četvrti

Delove pre ovog možete pročitati ovde.

 

Pokojnik: Deo četvrti

-    Čekaj, objasni mi još jednom - rekao je Miroslav, boreći se da ostane budan.
Pedeset minuta ranije, Stojan ga je oprezno pratio do kuće na kraju Telepa. Kada je ušao, malo je sačekao da se uveri da nema nikoga u blizini. Zatim je preskočio ogradu i tiho ušao dublje u dvorište.
Kuća je bila izgrađena u vojvođanskom stilu, sa velikim prozorima koji su bili okrenuti ka dvorištu.
Proveo je pola sata posmatrajući ga iz senki. Za to vreme, Miroslav je popušio nekoliko cigareta, sedeći ispred televizora.
Zora je polako počela da guši noć. Stojan je izašao iz žbunja i cveća, otvorio ulazna vrata i ušao u kuću. Odmah je ugasio svetlo u prostoriji, kao i televizor.  (Dalje)

Pokojnik: Deo treći

Prethodne delove pročitajte ovde.

 

Pokojnik: Deo treći

Platio je čoveku u radnji i pokupio paklicu. Povukao je prvi dim sedeći na klupi blizu crkve na Novom Naselju. Ukus cigarete je bio savršen. Ostavio je duvan davno, ali se više nije brinuo o zdravlju.
Hodao je ulicama Novog Sada, kada noć padne, sa leptirom u džepu. Krstario je pločnikom i tražio nepravdu koju može da seče. Nije imao mnogo vremena, a krvoločnost se probudila i nije planirala da se vrati na spavanje.  (Dalje)

Pokojnik: Deo drugi

Prethodni deo pročitajte ovde - Pokojnik: Deo prvi.

 

Pokojnik: Deo drugi

Stojan je ušao u stan.
Zavukao je ruke u džepove i spustio palčeve na kuhinjski sto, a zatim položio dlanove na njegovu površinu. Srce mu je ubrzano kucalo, disao je plitko. Pre nego što pošao kući, oprao je ruke u kišnici koja je u mlazu tekla iz slomljenog oluka. Ipak, kada je podigao šake, video je da su bledo-crvene fleke ostale iza njih. (Dalje)