leadboard premotaj roman Ivica Milarić

Otrov za Džonija

Eno ih, jure ponovo. Bale im se slivaju niz čeljusti, trče po ulici kao da je poseduju. I ne greše oni, zapravo ne greše, što je veoma tužno.

Mama opet ne sme da siđe do radnje. Kaže da je “žuti cuko drži na nišanu”. Baš tim rečima je rekla. Pesnice mi se stežu svaki put kada to čujem, a istu stvar ponavlja iz dana u dan, iz večeri u veče, čini mi se već mesecima. A psi laju ispod našeg prozora. Moram da popijem lek, muti mi se u glavi od njene priče i laveža.
 (Dalje)