leadboard premotaj roman Ivica Milarić

Utorak, Mart 30, 2010

Iseći ili znati

Ovo je još jedna minijaturna priča, nastala za jedan od nekoliko prošlogodišnjih konkursa koji su tražili priče kraće od 1800 slovnih mesta. Ovu nikada nisam ni poslao, a skroz sam zaboravio zašto.

 


 

-         Moraćemo da isečemo ovo... - tehničar se okrenuo ka režiseru – Ako se slažete...

Režiser je skoncentrisano gledao snimak na ekranu. Sekvenca se sastojala od nekoliko jednostavnih kadrova tokom kojih glavni lik filma izgovara monolog dok mu serviraju poslednji obrok. Statisti koji tumače njegove tamničare nemo stoje u mračnim uglovima ćelije; u sredini scene, on jede makarone sa sirom i govori između zalogaja. Pod slabim svetlom, masnice i posekotine na njemu više su se naslućivale nego zaista videle; režiser je bio veoma zadovoljan šminkom i položajem prigušenih reflektora.

Na stolici pored, tehničar je dobovao prstima po montažnom pultu; želeo je odluku. Režiser se prisetio susreta sa ministrom unutrašnjih poslova kada je pre nekoliko meseci primio novac za pravljenje filma. Ministar je delovao kao blag čovek koji mu je detaljno objasnio da celokupan kabinet, pa i sam Predsednik, gaje velika očekivanja prema ovom ostvarenju.

’’U ovo vreme rata i kriza, obični ljudi moraju da dobiju nove idele. Predsednik mi je lično preneo da se nada značajnom umetničkom delu!’’ rekao mu je na odlasku.

Režiser je razmišljao još nekoliko trenutaka, a onda odmahnuo rukom.

-         Neka. Ostavićemo ovaj deo.

-         Ali... – tehničar se premeškoljio u stolici – Znate da će Služba tražiti kopiju filma?

-         Znam, ali valjda će ga videti još neko... – odgovorio je režiser tiho.

-         Umm, možda bi bilo najbolje da se vi potpišete montažu. Znate, imam dvoje male dece i ne bih baš... znate već.

-         Naravno. Pusti još jednom.

’’ Niko na svetu, ni diktatori, ni sveštenici, ni fundamentalisti, ni policija ni vojska, ne može da ugasi vašu urođenu žeđ za znanjem. Čak ni naš kralj, u svoj svojoj moći.’’ izgovarao je na ekranu glavni lik sa ustima punim testenine. 

 

 

[Odgovori]

Znanje, hmm to je već kaskaderstvo u filmu o diktatoru.
pozdrav

Comment by mandrak72 (03/30/2010 18:25)

[Odgovori]

povremeno svako bi treba da kaze What a Fuck i da uradi po svom.. da rizikuje pa kud puklo da puklo... ili ti, nek ide zivot...

Comment by slartibartfast (03/31/2010 00:22)

[Odgovori]

Hvala što ste pročitali!

Comment by ivicamilaric (03/31/2010 16:03)

[Odgovori]

:)
uvek po mom !

Comment by nastasja (03/31/2010 16:04)

[Odgovori]

Dobra priča.
Preporučujem ti društvo dva dobra pripovedača na ovom blogu, mandrak72 i Šuky

Comment by sanjarenja56 (03/31/2010 16:32)

[Odgovori]

@sanjarenja56

Kul, potrudiću se da bacim pogled.

Comment by ivicamilaric (03/31/2010 17:13)

Dodaj komentar

Dodaj komentar





Zapamti me