Petak, Jun 22, 2012
Ne paničite: vaše dete je dvopismeno
Kao svaki normalan, brižan roditelj, čitate dnevnik vašeg deteta. Emotivno ste spremni da pronađete detaljne opise satanističkog orgijanja u koje se vaš sin upušta, hemijske formule za spravljanje teških, sintetičkih narkotika koje vaša ćerka koristi na dnevnoj bazi, ili nešto jednako užasno.
Međutim, sva priprema nije dovoljna za ono što tamo zatičete: umesto seksualnih devijacija i bolesti ovisnosti, vi nalazite nešto još gore.
Uviđate da vaše dete u jednakoj meri koristi oba pisma.
Napad panike raste u vašim grudima dok ovo uviđanje polako tone u svest. I latinica. I ćirilica.
Jedan datum, i slovo Š izgleda kao mala, drvena ogradica.
Drugi dan, ono izgleda kao slovo sa Supermenovog kostima iznad kog stoji mali bumerang.
Pisma se smenjuju bez logike, ne uspevate da pronađete bilo kakav obrazac. Poslednja činjenica pogađa vas poput kamiona ispunjenog ciglama - za vaše dete, oba pisma su jednaka!
Užas vas ispunjava, jer shvatate da je vaše vaspitanje bilo besmisleno.
Nije bitno šta je vaš stav, i koja je vaša odabrana politička opcija - dvopismenost vašeg potomka pljuje na sve što je vama sveto.
Bez obzira da li volite ćirilicu više od teritorijalnog integriteta i Rusije zajedno, i držite slike Ćirila po kući; ili ukoliko smatrate da je pisanje latinicom neophodni uslov za uspešno priključenje Evropskim integracijama i oznaka građanske osvešćenosti, ovo je za vas mučna izdaja.
Osećate nevidljivo, otrovno penkalo koje vam je dete metaforično zabilo u srce.
Ne zovite centar za gramatičko odvikavanje ''Crna Reka''. Nemojte pretiti nastavnicima koji su vašoj deci predavali.
Nema potrebe za drastičnim potezima.
Ne paničite - sve ovo se već dešavalo, i postoji jednostavno, iako veoma drakonsko rešenje.
Vaše dete mora da izabere.
Prosto, u našem delu sveta, osoba ne može; ne sme da bude dvopismena. To je protiv prirode, protiv tradicije, protiv napretka, i potpuno pogrešno u svakom smislu. Ona ili on moraju da imaju svog favorita, svoje pismo izbora, koje će koristiti, koje će braniti u besmislenim raspravama i čije kvalitete će navoditi u komentarma koje će ostavljati na internetu.
Na žalost, šteta je već učinjena, ali sada, vaš zadatak jeste da spasite budući život vašeg deteta. A cena toga biće njen ili njegov prelazak u drugi ''tabor''.
Morate da počnete da forsirate vaše pismo, bilo ćirilicu ili latinicu. Menjajte im tastature na kompjuteru, na mobilnim telefonima, odbijajte da čitate poruke na frižideru koje nisu napisane tim pismom. Budite napadni i neumorni.
Naterajte vaše dete da zamrzi svaku liniju svakog slova, samo zato što ga vi primoravate da ih voli.
Tako, ono će prorodno početi da pruža otpor, kontrira i gravitira na drugu stranu.
Tada pritisnite još više.
Na posletku, posle dosta svađa i sukoba, vaše dete će preći u potpunosti na suprotnu stranu.
Tada, vi ćete biti tužni, jer će, u vašim očima, ono koristiti ''pogrešna'' slova.
Ali, duboko u sebi, bar ćete znati da, zahvaljujući ovoj žrtvi, ono neće postati nekakav nakaradni, dvopismeni čudak.
Dvopismeno dijete je danas u startu hendikepirano po pitanju svega. Od izbora i završetka fakulteta pa do dobijanja posla. Nepismeno bi umnogome bolje pošlo. Moglo bi da kupi diplomu sa gotovo svakog fakulteta, zaposli se preko stranke i vrši odgovornu drušvenopolitičku funkciju. Dolje pismenost, dolje slova. :))
pozdrav
