Sreda, Jun 06, 2012
Infekcija Svetog Marka
— I kako stoji naša mukomidoza? — pokušala sam da se našalim.
— Mukomikoza — ispravio me je doktor.
— Da, mukomikoza, prosto ne mogu da zapamtim to ime...
Marko je samo ćutao i gledao negde u daljinu, kao da se priča njega uopšte ne tiče, ćutao i šmrckao poput prehlađenog deteta.
— Lezije u sinusnim šupljinama, vidite, nastavile su da se šire — pokazao nam je rendgenski snimak Markove glave. — Postoje i u usnoj duplji, one su, nažalost, nove. Infekcija se proširila od kako smo počeli sa amfotericinom B, a krvna slika pokazuje da je već došlo do oštećenja jetre. Postoji lek po imenu posakonazol, ali on nije registrovan u našoj zemlji. U svakom slučaju, iscrpeli smo farmakološke metode.
— Znači — glas mi je drhtao. — Šta to znači?
— Preostaje hirurška opcija.
— To nije opcija — ubacio se Marko i po prvi put progovorio od kako smo ušli u ordinaciju.
— Shvatam da dobro razumete šta su posledice, profesore – oslovio ga je po tituli, – ali, ukoliko infekcija nastavi...
— Neću dozvoliti da mi amputirate lice, da mi izvadite oči, nos, usnu duplju — prekinuo ga je. — Ne sada, ne kada sam ovako blizu.
— Blizu čega? — doktor je želeo da zna.
— Operacija nije opcija — samo je ponovio.
U kolima smo ćutali.
— Marko... — pokušala sam da započnem razgovor.
— Neću to dozvoliti, da izgubim oči, ne sada. Sve je ovo bog predvideo — izgovorio je i obrisao nos. — Sve je predvideo.
Okrenula sam glavu i pokušala da jecam što tiše.U krevetu je buncao, kao i svake noći.
— On je algoritam. Množeći algoritam... — mumlao je i šmrcao, uvlačeći inficirane sline u sebe.
Nisam ga budila. Samo sam slušala kako govori besmislice, verovatno neke zaboravljene detalje istraživanja u kojim je učestvovao. Tako je bilo svaki dan. Dnevne sate provodio je u podrumu, radeći ko zna šta, a noći u plitkom delirijumu.
Sledeće jutro zatekla sam ga za kuhinjskim stolom.
— Sedi.
— Marko?
— Slušaj. Bog je algoritam, matematička funkcija koja ne prestaje da se deli i koja popunjava stvarnost. Sve što postoji je ljubav, razumevanje, svi smo deo istih atoma koji postoje od kako postoji svemir. Nikada nećemo umreti, a algoritam će se samo dalje deliti, u večnost. Ja ću učiniti nešto malo da popravim naš krak, prostor koji mi kao vrsta popunjavamo.
— Kakav krak?
— Krak čovečanstva. Predugo smo bili previše loši jedni prema drugima, prema nama samima. Ispraviću naš deo algoritma.
— Govoriš gluposti.
— Moguće — primetila sam suze u uglovima njegovih očiju. — Možda je bolest u pitanju, ne znam ni sam. Možda polako ludim. Zaboravi to, nećemo više o tome pričati. Evo — gurnuo je šolju ka meni. — Skuvao sam nam čaj. Nana.
Otpila sam mali gutljaj, misleći kako ću uskoro verovatno morati da ostavim Marka na bolničko lečenje.
— Da li ti se sviđa?
— Da. Uvek sam volela nanu.
Dohvatio je džezvu sa šporeta i pokazao mi je. U malo vode, osim listova nane, nalazio se i nekakav beli predmet. Bilo je mi je potrebno nekoliko sekundi da shvatim da je u pitanju papirna maramica.
Gurnula sam šolju i odskočila od stola.
— Šta si mi to dao? Skuvao si tvoju prljavu maramicu?
— Ne plaši se. Shvatio sam.
— Potpuno si poludio — talas gađenja me je preplavio. — Hoćeš i mene da zaraziš, zar nije dovoljno što svako veče provodimo u zajedničkom krevetu?!
— Ne! Ne možeš biti zaražena! Tu je ostalo samo ono što gljivice proizvode. Što ja i one zajedno proizvodimo. Ja vidim algoritam jer mi svaki dan to curi niz grlo, taj slučajni proizvod gljivične infekcije. Nisam ni ja verovao, ali svi testovi koje sam izvršio. Ne grešim.
—Ti si lud. Potpuno lud! I mirišeš... na plavo, kao... —zastala sam kada sam shvatila šta sam izgovorila. — Kao... nebo, i okean, napravljen od papira. Mogu da pipnem otkucaje tvog srca.
Naglo, videla sam kako se Markove grudi spuštaju i podižu kao da iza njih kuca ogroman mišić. Videla sam krv, i posmatrala kako cirkuliše kroz tunele i prolaze ispod njegove kože. U njoj, zrnca su svetlela poput zvezda, kristalnih zvezda mekših od pliša. Napolju su pevale ptice, a boje su bile čarobne i tople pod mojim prstima.
— Opusti se, ljubavi. Shvatio sam. Nešto je nastalo u meni. Nešto novo — iza Marka, predivan oreol zlatne svetlosti okretao se poput ringišpila, a njegov glas bio muzika. — Mislim da može da nam pomogne da shvatimo.
Bio je u pravu. Zagrlila sam ga i shvatila. Zajedno smo plakali od radosti, u svetu koji je bio predivan.
* * *
Poslednji put sam Marka videla dok je ležao u bolničkoj postelji. Delovi lica su mu bili crni i nekrotični, ali se ipak smešio. Međunarodni laboratorijski tim koji je bio sa njim ostavio nas je same. Legla sam pored njega i zajedno smo slušali pesme sa radija kada je izdahnuo. Postao je svetac već sledećeg dana, prvi pravi svetac celog sveta.
Danas, živim pod drugim imenom, jer ne bih mogla da se izborim sa svim koji bi želeli da mi zahvale ili da me upoznaju. Naša kuća je postala muzej zbog podrumske laboratorije gde je Marko uspeo da pronađe i izoluje supstancu iz svoje infekcije, možda baš zbog efekata koje je osećao. Ja, međutim, nikada nisam želela takvu pažnju, posebno sada kada Marka više nema; ja nisam glavni lik u ovoj priči, nisam čak ni sporedni.
Ali razumem zašto ljudi to misle o nama – supstanca je bila u stanju da nam pokaže boje sveta koje nismo ni znali da postoje.
Marko je video algoritam boga. Ja sam videla, kao što je pretpostavio, njegovu nemerljivu ljubav prema meni. Svako vidi nešto drugačije, ali, za nju ili njega, jednako značajno.
Pre neki dan mi je komšinica rekla da joj sina puštaju iz klinike, jer je njegova klinička depresija izlečena. Svetom Marku zahvaljujući, dodala je.
Ipak, uprkos svemu što se desilo, on mi jako nedostaje. Naučila sam nekako da živim sa tim, da mislim samo na lepe stvari i vreme koje smo proveli zajedno, pre svega jer sam zahvalna svaki dan što imam mogućnost da iskusim ovo neopisivo čudo koje zovemo život.
I sve to samo zato što sam popila čaj od Markovih slina.
Homework
Voice of Democracy (VOD) can be a yearly national scholarship plan sponsored by the Bureau of Foreign Wars (VFW). It's an increasingly competition for senior school pupils in grades 9 12. ... The Voice of Democracy Plan started in 1946 and has been initially sponsored by the National Association of Broadcasters.
http://fastroti.com/never-lose-your-college-research-papers-help-again/
https://credit-resolutions.com/the-truth-is-you-are-not-the-only-person-concerned-about-best-dissertation-proposal/
http://tradenarede.com/2021/05/17/pay-someone-to-do-my-math-homework-services-how-to-do-it-right/
