Četvrtak, Oktobar 20, 2011
Da se ne lažemo
Razumemo vas. Vaš život je sranje.
Golo govno. Užasna baruština nesreće, strepnje i dosade koju ne biste poželeli ni piromanu koji spaljuje vrtiće.
Uvek ste imali osećaj da zaslužujete nešto bolje, da bi trebalo da dobijete više od ovog života. Vidite tu zlatnu obalu na horizontu, čujete rajske pesme tik iza ugla. Ipak, to bolje mesto vam stalno beži, zar ne? Uvek je tako blizu, a zapravo, dalje ne može biti.
Koga možete da krivite za to?
Sudbinu koja vam je dodelila loše karte?
Roditelje koji su vas previše ili premalo štitili od surovog, stranog sveta van toplog porodičnog doma?
Verovatno sve po malo. A često i ne tako malo.
Ne moramo da vas zamišljamo, znamo tačno kako izgledate - vi ste onaj debeo/mršav, povučeni dečkić kom su dupe pomerali zajebavanjem u školi. Imali ste napredna interesovanja, čitali ste mnogo, obožavali ste vaš prvi kompjuter, a sportske aktivnosti malo manje. Vaše babe bile su odušeljene njihovom ''malom, nežnom, pametnom dušicom'', a školski pedagozi su već primećivali notu asocijalnosti. No dobro, govorili ste sebi, svi vršnjaci koji su vas besomučno zadrikivali sa ''combuli'', ''ćoro'' ili nekom trećim nadimkom samo su kreteni koji nisu vredni vašeg nerviranja. Sve jedno ste se nervirali, često i jako. Sigurni smo da je istih ''kretena'' bilo mnogo i u srednjoj školi.
Mislili ste da ćete procvetati na fakultetu, ali tu ste samo otkrili da niste pametni koliko ste mislili. Znamo da niste žena, one se uvek nekako snađu, zbog čega ih pomalo mrzite, zar ne? Naravno da da, i devojke to osećaju u vama: samo malu naznaku besa i tame, koju, kao ajkula kap krvi, prepoznaju i na ogromnoj razdaljini. Naravno, one su prema vama uvek uljudne i prijatne, neke se čak i smeju na vaše šale o kompjuterima, ali šanse da se skinu u istoj prostori gde se i vi nalazite jednake su šansama da vi prihvatite poziv kolega sa posla/fakulteta i idete sa njima na mali fudbal.
A sada ste suviše matori. Nebitno koliko vam je godina, imate ih previše. Nikada nećete postati istraživač Amazona, astronaut ili rok zvezda.
Stvarnost je omča koja polako sve jače guši vaš predebeo/suviše mršav, bledi vrat.
Kako ćete rešiti to?
Možete da pronađete religiju. Ali, ne, vi sebe vidite kao nekog suviše inteligentnog da biste mogli da se predate ''opijumu masa''. Duboko u sebi, smatrate da ste previše dobri, pametni i specijani da postanete vernik neke organizovane religije. Ali, još bitnije, sumnjate da postoji bog koji bi bio u stanju da vam nametne ovako neizdrživo surovu stvarnost.
Možete da se obratite psihologu ili terapeutu, ali ste suviše gordi za tako nešto i nesposnobni da prihvatite da imate problem, dok se ujedno plašite osude okoline, bez obzira što njima zvone jaja da li ste živi ili mrtvi, a vi se pretvarate da je osećanje uzajamno.
Možda da posegnete za nekom tehnikom samo-pomoći? Pronađite knjige pomoću koje ćete se ''popraviti''. Znamo ih: imaće korice svetle boje, krupna slova i sistematično prezentovane gluposti koje će vam biti od manje pomoći nego vaš najbolji prijatelj kog nemate. Možda da ubacite i malo lajfkočinga?
Naravno, zašto da ne? Pronađite nekog nezaposlenog diplomiranog ekonomistu ili menadžera sa privatnog fakulteta koji je sebi napravio sajt i sada se predstavlja kao lajfkočer. On sigurno ima neku divnu diplomu neuro-lingvističkog programiranja, duboko poznaje koncept Sikret poreta, veruje u moć pozitivnih misli. To je odlična ideja!
Ostanite jednako nesrećni dok vas Boža ekonomista/lajfkočer ubeđuje u neophodnost identifikacije i realizacije životnih ciljeva, i, mnogo bitnije, ubeđuje da njegova proseravanja zaista imaju uticaja na vas i da ne bacate pare samo da bi on mogao da kupi novi kardigan džemper za sledeću regionalnu konferenciju o moći pozitivnog razmišljanja u vođenju onlajn zajednica.
Šta god da uradite, kako god da pokušate da se natripujete, koju god religiju/njuejdž životnu filozofiju da pronađete, verujte nam, sutra će biti isto kao danas: probudićete se, otići na vaš bedan posao ako ga slučajno imate, vratiti se, pokušati da pronađete utehu u hrani, što vam neće poći za rukom, pogledate nekoliko epizoda vaše omiljene serije dok fantazirate da ste jedan od likova koji ne obitava u neprekidnom paklu, i zatim ćete se uspavati masturbatorskom seansom nakon koje ćete se iz petnih žila truditi da ne zaplačete.
I znate šta je najgore? Sledeći dan može da bude samo isti ili još gori.
Totalno sranje? Slažemo se!
Zato, zašto ne biste skoknuli do vašeg novog, omiljenog lokalnog diskonta ''Marković''? U našim objektima možete pronaći veliki izbor alkoholnih pića po povoljnim cenama! Otvoreni smo 24 časa, sedam dana u nedelji, a za praznike ne znamo!
Diskont pića ''Marković''.
Da se ne lažemo.
Ha ha ha... treba da prevalim 2000 kilometara... ma nije to ništa ...
Otišao sam na google maps da pogledam gde bi mogao da se nalaziš u krugu od 2000 km, ali sam brzo odustao - Rusija ili Bliski istok, rekao bih ovako na blef? :)
sjajno slikaš rečima. jesi li učestvovao na Nušićijadi 2011?
Prijatno!
Hvala! Nisam učestvovao, zapravo ni ne znam o čemu se radi tačno... :(
Pa da se malo više družiš sa blogerima i čitaš druge, saznao bi mnoge korisne stvari, naprimer kad su konkursi.
To je sasvim tačno, na žalost, nemam ni malo neku takvu rutinu... Nemam još, bolje rečeno ;)
Stekni je, bilo bi i tebi prijatnije. Često ljudi prestanu da čitaju one koji ne čitaju njih. Iskreno, jedini si kojeg čitam, a da nikad nije svratio kod mene - jer dobro pišeš.
