Nedelja, Oktobar 09, 2011
Jedno pivo, piva dva
Hahaha. Svi se smeju, svi se odlično provode. Ti ćutiš. Ništa ti nije smešno, baš jebeno ništa.
Jedno pivo, dva piva, piva pet, ko te još pita koliko si popio piva.
Da se ovog trenutka pojave vanzemaljci, ili Isus, i kažu: znaš, samo ti si ovde prava osoba, svi ostali su roboti. Svaki čovek, žena i dete koje si do sada upoznao bili su roboti.
Jedno pivo, tri piva, šest piva, ko te pita, šta ima bilo ko da te pita, koliko si piva popio.
U tom slučaju, smejao bi se našem razapetom spasiocu ili zelenim vanzemaljcima. Rekao bi im: naravno da sam znao! Šta bi bili drugo nego roboti? Ove priče, priče o novcu, uspehu, fudbalu, jebanju i zajebanju ne pričaju ljudska bića; ne pričaju stvarni ljudi. Oni su roboti, samo kartonske slike.
Jedno pivo, četiri piva, sedam piva, neka se jebe svako ko te pita koje pivo u ruci držiš.
A ne, ne-ne, rekao bih ti na to sin drvodelje Josifa ili stvar iz svemira sa pipcima. Ti misliš da si stvarna osoba? I ti si robot, pa naravno da jesi!
Daj to pivo, jedno, dva, da ga odmah.
Žurka se lepo razvija. Prijatelji bez devojaka raduju se dolasku nepoznatih žena, prijatelji sa devojkama gledaju časovnike na mobilnim telefonima. Ti ne govoriš ni sa jednim ni sa drugim. Ne trudiš se da upoznaš neko novo lice. Ti otvaraš novu limenku, a šištanje ugljen-dioksida predstavlja umirujuć zvuk
Jedno pivo, sva piva, još piva.
Smiruješ se, napetost napušta tvoje telo sa svakim sledećim dioksidnim piskom. Svet postaje mekši.
Pivo ili rakija? Ma ne, pivo i rakija! Koja rakija? Koga briga!
Ljudi odlaze, roboti odlaze zajedno sa njima, ostaješ samo ti i druge olešene budale. Počinje priča o politici, o smislu života, o ratnim zločinima. Ulaziš u sve njih, kontriraš sagovornicima, dereš se, besniš, činiš sve što oni čine. Tvoje šake ne puštaju lim i staklo, a njihov sadržaj klizi niz tvoje umrtvljeno grlo. Više ne žališ robote oko sebe, sada ih mrziš, njih i njihovu glupost. Mrziš i sebe, ali bar veruješ da si pametan i malo bolji od kartonskih ljudi.
Jedno pivo. Jedno pivo. Još samo jedno pivo.
Ležiš na kauču, jedno stopalo ti stoji na podu, ali to ne pomaže. Sve se vrti, sve se okreće.
Jedno pivo, dva piva, piva... mrak.
Budiš se na kauču, napolju siva zora. Pored tebe je kofa, a u njoj sadržaj tvog želudca. U lobanji, koncentrisane oko slepoočinca, nevidljive udice zarivene su u moždanu materiju, a nevidljive ruke vuku ih napolje. Povraćaš još jednom za dobro jutro.
Jedno pivo, četiri piva, sedam piva, koliko god piva, bilo je piva previše. I previše rakije.
Umivaš se, domaćin se budi, jedete hladan burek. Um ti je prazan, nema ljutnje ni samoprezira. Samo nelagodnost mamurluka. Smešiš se. Juče je bio petak, danas je subota. Večeras ćeš se mnogo ozbiljnije zabavljati, ozbiljnije cugati. Imaš zašto da živiš.
Jedno pivo, dva piva, piva pet.
Balkanska žurka
Pivo, po pivo, pa sve u nama vri od vitamina B. :) Klasična žurka za naše prostore. Pivo,po pivo,dva, tri, pet, sve dok ne dođe prekid. A posle toga,hajde Jovo nanovo. pozz!
Zaplet definitivno nije nepoznat u našim krajevima :) hvala na čitanju!
Da nije bilo rakije, ne bi bilo ni kofe. :))) Pivo je zakon.
Morao bih da se složim, kada se sve sabere, oduzme i korenuje, pivo ipak suvereno vlada ;) hvala na čitanju :)
Pivo trezni, los viski opija ;)))
Koliko je tacna reklama da Muskarci znaju zasto?:)
Pivo, pivo, rakija, viski... A posle, pozdrav iz unutrašnjosti - rigoleto.
