Petak, Jun 10, 2011
Velika Šala
Kratka priča bazirana na idejama koje su u mene usadila dela poput The Invisibles i The Sandman.
Velika Šala
Žena plače pored muža, ispruženog na podu. Bio je komičar, a sada je mrtav.
- Bio sam komičar – kaže njegov duh.
- A sada si mrtav. I dalje si komičar – odgovara bog alkohola.Komičar gleda svoje astralno telo.
- Ponovo sam mlad – kaže bogu. – Ovako sam izgledao kada sam imao dvadeset godina.
- Tako si oduvek video sebe – odgovara bog i vadi bocu metakse. – Iako sada verovatno vidiš da je tu bilo malo neslaganja sa stvarnošću – bog pokazuje na debelo telo koje bolničari odnose.
Žena i dalje jeca.
- Vreme čudno prolazi – komičar se češe po astralnoj glavi. – Imam osećaj da sam odavno mrtav.
- Naravno. Bio si mrtav milionima godina, a živ samo 52.
Komičar gleda kroz prozor. Napolju pada sneg. To ga zbunjuje, kada je umro, bilo je leto, siguran je.
- Zbunjuje me ovo – okreće se ka bogu. – Zar je već prošlo više meseci?
Bog odbacuje praznu flašu koja nestaje kao oblak dima. Odmah vadi pljosnatu bocu ruma iz prljavog kaputa.
- Ko to zna? Možda je sve ovo samo tvoj san.
- Da, i to hoću da te pitam? Zašto si ti ovde? Nisam ni znao da postoji bog alkohola. Nikada ti se nisam molio.
- O, tu se varaš! Postao si moj vernik kada si ukrao prvo pivo. Od tada, pa do smrti, molio si mi se svaki dan.
- To je tačno – odgovara komičar. – Bio mi je potreban, sav taj viski, džin, vino i pivo. I sve ostalo. Bio sam dosadan kada sam trezan. Dosadan drugima, a sebi još više.
- Meni ne moraš da se pravdaš – kaže bog ravno i otvara bocu šampanjca.
- Da li mogu da dobijem gutljaj?
- Naravno da ne.
Sa druge strane prozora, cvetovi trešnje padaju na tlo.
- Moraćemo uskoro da krenemo, zar ne? – pita boga.
Između gutljaja, ovaj klima glavom.
- Želeo bih da se pozdravim sa ženom, ako je to moguće?
- Zašto da ne?
Ulaze u spavaću sobu. Na krevetu, žena spava. Komičar primećuje da je smršala.
- Poslaću te u njen san – kaže mu bog. – Tamo ćeš moći da joj se obratiš.
Komičar klima glavom, i odmah propada kroz pod.
Nestaje u zečijoj rupi, zajedno sa istopljenim časovnicima i minijaturnim jedrenjacima.
Stoji na travnjaku iza njihovog starog fakulteta. Njegova žena leži pored velikog hrasta, sa glavom na rancu. Komičar joj prilazi i leže pored nje. Ona ne otvara oči.
- Mogu da te namirišem – kaže mu. – Sanjala sam da smo muž i žena. Ti si se ugojio kao svinja, a ja se pretvorila u tupu domaćicu. Onda si umro na tepihu, a ja uvenula.
Prvi put od kako je umro, komičar oseća tugu.
- Tako sam te voleo. Žao mi je što nisam bio bolja osoba, što ti nisam pružio više sveta i više sebe.
- Ne mari – žena mu odgovara i stavlja šaku na obraz. – Sve je ovo život, baš sve.
- Pokušaj da budeš srećna – kaže i nežno joj ljubi usne. – Zbogom.
Žena otvara oči.
- Zbogom, šaljivi čoveče...
Bog alkohola izvlači komičara iz otvorenog šahta. Nalaze se u pustinji, pored auto-puta. Okružuje ih noć bez zvezda.
- Nadam se da si našao utehu – konstatuje bog.
- Šta sada? Raj, pakao, čistiliše, bardo, valhala, reinkarnacija? – pita komičar.
Bog alkohola seda na gajbu piva koji stoji pored zaustavne trake. Na asfaltu, neprepoznatljiva vozila jure bez prestanka. Bog otvara jednu flašu i sleže ramenima.
- Ne mogu reći da znam – bog mu pokazuje da priđe. – Izbaci prst, neko će te pokupiti. Šta ti misliš da će se dogoditi?
- Mislim da nije ni bitno – komičar podiže astralni palac. – Život je jedna velika šala, a poenta ne samo da nije smešna, nego je ni nema.
Bog zamišljeno gleda u daljinu, a zatim izvlači još jednu flašu.
- Dobra ti je ta! – kaže mu nasmejano i dodaje pivo.
